Društvo se snažno razvija u tehnologiji i strojevima, život je prezauzet, zauzet poslom i zarađivanjem novca, čineći odnose među ljudima postupno otuđenim, što dovodi do neosjetljivosti. Dakle, što je neosjetljivost? Koje su opasnosti ove bolesti, kako prevladati neosjetljivost?
Bezosjećajnost danas postaje problem s kojim se cijelo društvo mora suočiti. Ravnodušnost razara ljudsku dušu, oduzima pravi smisao života, dugoročno je štetna za obitelj i društvo. Osim poboljšanja sposobnosti, svaka osoba mora znati kako razvijati osobnost i težiti održivim etičkim vrijednostima.
Bezosjećajnost postaje problem s kojim se mora suočiti cijelo društvo
Što je neosjetljivost?
Bezosjećajnost je vrsta ljudske emocije koju karakterizira ravnodušnost, ravnodušnost prema okolnim događajima i problemima, posebice onima koji uzrokuju fizičku ili psihičku štetu osobi. Ukratko, bezosjećajna osoba je osoba koja nema osjećaja pred tuđom boli, nema empatije, dijeljenja i ne ljuti se na društvene nepravde.
Uglavnom, bezosjećajnost nije bolest već samo emocionalno stanje i stav svakog pojedinca. Međutim, ravnodušnost može imati brojne posljedice za pojedince, obitelji i društvo. Prije razvoja tržišne ekonomije ravnodušnost ljudi bila je iznenađujuće duboka. Ako je u prošlosti ravnodušnost pogađala samo pojedince, sada bezvoljnost i bezvoljnost pogađaju i cijelu grupu.
Uzroci neosjetljivosti
Bezosjećajnost postaje problem s kojim se mora suočiti cijelo društvo. Prema stručnjacima, postoji mnogo različitih uzroka ovog stanja, podijeljenih u sljedeće 3 skupine:
Uzrok od sebe
Neosjetljivost može proizaći iz svake osobe. Uobičajeni uzroci uključuju:
- Sebičan, hedonistički i pragmatičan način života, s malo empatije za bol i gubitak drugih.
- Svjedočenje tuđe neosjetljivosti i nedostatka vlastitog mišljenja može dovesti do sličnih stavova i emocija.
- Mnogi ljudi postaju bezosjećajni jer su stalno povrijeđeni i prevareni, što dovodi do gubitka vjere u život.
- Sramežljivost, povučenost i nedostatak hrabrosti, strah od pomoći žrtvi mogu utjecati na njegov život, postupno gubi empatiju i postaje hladan i bezosjećajan.
Sramežljiva, povučena osobnost može lako pasti u stanje bez emocija
Uzrok iz obitelji
Roditeljski stil u obitelji uvelike utječe na osobnost i pogled svake osobe. Stoga, osim iz vlastitih razloga, neosjetljiv stav može proizaći i iz obiteljskih razloga, kao što su:
- Nepravilne roditeljske metode u domu dovode do ravnodušnosti, apatije...
- Obitelj nema standardan način života, roditelji su sebični, apatični i nemaju empatije za druge.
- Obitelji ne mare za djecu što dovodi do toga da djeca nisu pravilno odgojena i obrazovana. Bez vodstva obitelji, djeca lako steknu loše navike i formiraju apatiju i ravnodušnost prema društvu.
- Roditelji se fokusiraju samo na učenje, ne njeguju osobnost, ne uče svoju djecu dobrim osobinama kao što su brižnost, empatija i dijeljenje s onima oko njih. Budući da se te osobine ne njeguju, djeca mogu postati letargična i nesposobna razumjeti patnju drugih.
- Roditelji bezuvjetno maze i udovoljavaju svim zahtjevima svoje djece, čineći djecu sebičnom, koja samo prima, ali ne i daje.
Društveni utjecaj
Posljednjih godina apatičnost, ravnodušnost se vrlo brzo širi među mnoštvom, uglavnom studentima, studentima i mladima. Osim osobnih i obiteljskih uzroka, ovo stanje također proizlazi iz psihosocijalnih čimbenika kao što su:
- Eksplozija platformi za društveno umrežavanje šteti psihičkom zdravlju , uvelike pridonoseći širenju neosjetljivih stavova. Većina mladih ljudi nastoji se usredotočiti na materijalne vrijednosti i zaboraviti na njegovanje svoje duše i usmjeravanje na dobre ličnosti.
- Mnogi uspješni ljudi ubrzo postanu egoistični, arogantni i nemaju empatije za one oko sebe.
- U trenutnoj situaciji eksplozije informacija, mnogi mladi ljudi slijede životni stil nekih moćnih ličnosti, zaboravljajući na tradicionalne moralne vrijednosti.
Neosjetljivost također proizlazi iz psihosocijalnih čimbenika
Kako pobijediti apatiju?
Bezosjećajnost je zapravo sjeme svakog pojedinca i društva. Čim primijetite znakove ravnodušnosti, apatije, nedostatka empatije kod sebe i okoline, odmah treba intervenirati sljedećim mjerama:
- Naučite čitati tuđe emocije: Kao i kod svake druge vještine, ako provodite vrijeme vježbajući čitanje tuđih emocija, imat ćete bolje ponašanje.
- Naučite pokazati brigu: kada vidite nekoga tužnog, bolje je šutjeti nego reći nešto neugodno ili neiskreno.
- Shvatite svoje emocionalne potrebe: emocije su sastavni dio procesa donošenja odluka. Emocije mogu biti gorivo koje vam je potrebno da promijenite svoj život, a nelagoda je često poluga koju koristite da izađete iz mrtve točke.
- Obratite više pozornosti na svoje osjećaje: Emocije vas čine neugodnim, neugodnim ili ste možda naučeni skrivati ili potiskivati svoje osjećaje ili samo slušati razum. Bez obzira na razlog, trebate smanjiti osobne osjećaje koji vas čine ranjivima.
Nadam se da vam je gore navedeno dijeljenje pomoglo odgovoriti na pitanje što je bez emocija? Neosjetljivost je zaista veliki problem za ljude i društvo. Bez traženja poboljšanja, apatija i bezvoljnost se produbljuju. To može predstavljati prijetnju obitelji i društvu. Osim njegovanja vlastite osobnosti, trebali biste također brinuti o onima oko sebe i izgraditi zdrav, ujedinjen tim.