Iako su nutricionisti jednom savjetovali vegetarijance da jedu komplementarne bjelančevine kako bi osigurali pravilnu prehranu, ne morate kombinirati hranu da biste dobili dovoljno proteina u vegetarijanskoj prehrani.
Ideja je bila da, budući da je biljna hrana ograničena u jednoj ili više esencijalnih aminokiselina, trebate kombinirati hranu koja je ograničena u određenoj aminokiselini s hranom koja ima obilje te iste aminokiseline.
Koncept je bio nadopuniti profil aminokiselina jedne biljne hrane profilom druge, spajajući dvije namirnice zajedno kao komadiće slagalice. Na taj način, imali biste "potpuni protein", s adekvatnim količinama svih esencijalnih aminokiselina koje su prisutne i dostupne tijelu u isto vrijeme.
Ideju da se proteini moraju nadopunjavati također su poduprli neki vrlo rani laboratorijski podaci iz studija na štakorima lišenim proteina. Štakori su hranjeni hranom koja je imala manjak pojedinačnih esencijalnih aminokiselina. Bez ovih esencijalnih aminokiselina, štakori nisu mogli izgraditi potpune proteine i postali su im manjkavi.
Naravno, to su bili laboratorijski uvjeti. U stvarnom životu jedete cjelovitu hranu koja sadrži niz aminokiselina, uključujući sve esencijalne aminokiseline. Ne jedete posebno razvijenu laboratorijsku hranu za štakore s nedostatkom aminokiselina. Stoga su ove studije imale mali značaj za ljudska bića koja žive slobodno.
Stručnjaci su čak otišli toliko daleko da su napravili složene proteinske karte koje su detaljno opisivale način na koji hranu treba kombinirati, a savjesni vegetarijanci pazili su da jedu grah s rižom ili kukuruzom i dodaju mlijeko ili sir u žitarice (makaroni i sir su veliki favorit). Sa žaljenjem su priznali da su trebali bolje bilježiti na satu organske kemije.
Posljednjih godina, međutim, nutricionisti malo više razmišljaju o pitanju proteina, a presuda je da je praksa kombiniranja namirnica nepotrebna.
Vaše tijelo može nadopuniti svoje proteine bez vaše velike pomoći. Vaš posao je učiniti dvije stvari:
To je zapravo sve.