Artičoka biljka, ili kugla artičoke, je porijeklom iz mediteranske regije i uzgaja prvenstveno u zemljama kao što su Francuska, Italija, Španjolska i Maroko.
Iako se jede samo mali dio artičoke, ona je na prvom mjestu po antioksidansima u usporedbi s bilo kojim drugim povrćem, prema USDA. Također, ako pojedete sve jestive dijelove artičoke srednje veličine, dobivate oko 10 grama vlakana (oko jedne trećine dnevnih potreba) i dobru dozu vitamina C u samo 64 kalorije.
Patlidžan sadrži samo oko 20 kalorija po kuhanoj šalici, 2,5 grama vlakana i antocijanine, antioksidanse koji patlidžanu daju ljubičastu nijansu.
Ne samo da ovi antioksidansi imaju svojstva za zdravlje srca i borbu protiv raka, već su preliminarno istraživanje na štakorima objavljeno u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry 2010. također pokazalo da antocijanini mogu pružiti zaštitu od pretilosti i dijabetesa.
Cijeli patlidžan, uključujući ljubičastu kožicu i bijelo meso, jestiv je i ima najbolji okus kada je kuhan (sirovo voće ima gorak okus). Patlidžan ima tendenciju upiti puno ulja u jelima, stoga budite posebno svjesni svojih porcija, pogotovo kada večerate vani i ne možete kontrolirati koliko se maslinovog ulja dodaje u jelo.
Samo zato što je povrće ne znači da patlidžan ne može biti glavna emisija. Zbog svoje mesnate kože, patlidžan može poslužiti kao zamjena za meso i zvijezda je mnogih mediteranskih jela.
Narod Mediterana konzumira velike količine luka i češnjaka.
Poistovjećujete li tamne, jarke boje voća i povrća sa zdravim svojstvima, možda ćete pogrešno misliti da je luk (osobito bijeli) lišen hranjivosti. No, mnoga su istraživanja provedena na obitelji Allium – luku, češnjaku, mladom luku – i antioksidansi ili alil sulfidi koje sadrže mogu biti jedan od razloga niže stope raka među ljudima koji konzumiraju velike količine ovog povrća.
Iako možda nije dobar za vaš dah, luk također ima antibakterijska svojstva koja vam pomažu u borbi protiv infekcija, spojeve koji pomažu u snižavanju krvnog tlaka i krom, mineral koji može pomoći u održavanju glukoze u krvi pod kontrolom.
Narod Mediterana konzumira velike količine luka i češnjaka.
Poistovjećujete li tamne, jarke boje voća i povrća sa zdravim svojstvima, možda ćete pogrešno misliti da je luk (osobito bijeli) lišen hranjivosti. No, mnoga su istraživanja provedena na obitelji Allium – luku, češnjaku, mladom luku – i antioksidansi ili alil sulfidi koje sadrže mogu biti jedan od razloga niže stope raka među ljudima koji konzumiraju velike količine ovog povrća.
Iako možda nije dobar za vaš dah, luk također ima antibakterijska svojstva koja vam pomažu u borbi protiv infekcija, spojeve koji pomažu u snižavanju krvnog tlaka i krom, mineral koji može pomoći u održavanju glukoze u krvi pod kontrolom.
Kako je slatko dobiti dozu vlakana, kalija, vitamina A i vitamina C u nečemu tako ukusnom kao što je slatki krumpir!
Možda ste upoznati sa slatkim krumpirom – napravljenim od krumpirića od batata, pireom za Dan zahvalnosti (jam je zapravo potpuno drugačije povrće) ili pečenim s komadićem maslaca.
Kako god jedete bijeli krumpir, možete zamijeniti slatki krumpir, koji nudi bolji profil hranjivih tvari. Ali zapamtite ovaj savjet: Nemojte guliti krumpir! Mnogo hranjivih tvari, uključujući vlakna koja ispunjavaju trbuh i koja se bore protiv srčanih bolesti, nalazi se u koži. Također, uparite slatke krumpire s izvorom masti, poput maslinovog ulja ili nasjeckanih orašastih plodova, kako biste pomogli vašem tijelu da apsorbira beta-karoten.
U mediteranskim zemljama, tikvice se koriste u raznim jelima, poput kruha od tikvica, palačinki od tikvica, umaka i namaza te preljeva za salate i sendviče.
Zucca je talijanska riječ za tikvu, a tikvice, vrsta ljetne tikvice, razvijena je i još uvijek se uvelike koristi u talijanskoj kuhinji. Tikvice sadrže vlakna i mnoge vitamine svojstvene drugom povrću, ali su i dobar izvor mangana. Ovaj mineral je koristan za energetski metabolizam, razgradnju i pomaže tijelu da koristi ugljikohidrate i proteine.